Tragedija hrvatske obitelji Brčić
na marci austrijske pošte
lz komunističke Jugoslavlje bježalo se ilegalno na Zapad od svršetka Drugog svjetskog rata radi boljih uvjeta života i političkih sloboda, sve dok vlast nije liberalizirala izdavanje putovnica. Pa i tada se nekima uskraćuju putovnice zbog političkih uvjerenja nepoćudnih vlastima.
Zato su građani bježali u države koje drže do vjerskih i političkih sloboda. Građani su bježali kuda su smatrali da znaju i kako su mogli (uglavnom se bježalo morem, a rjeđe kopnom prema Italiji i Austriji). U avanturu morem upuštalo se čamcima na vesla i jedra, ribarskim koćaricama, te kao slijepi putnici na brodovima "Jugolinije" uz pomoć prijatelja ili rođaka mornara na brodovima. Sudionici bjega su obaju spolova i raznih uzrasta.
U manjim su grupama s bliskim poznanicima bili sigurniji od većih grupa, gdje je mogućnost izdaje već u pripremama bila daleko veća. Mnoge grupe i pojedinci su uhvaćeni i zatvarani, a neki se nikad nisu vratili, niti došli do Italije (vjerojatno su stradali od nevremena ili su bili likvidirani od pomorske ili granične milicije).
Kopnom prema Italiji krenulo bi se javnim prijevozom do određenog mjesta blizu granice, a dalje pješice prema skicama i orijentirima koje su bjegunci posjedovali. Samo u rijetkim slučajevima koristili su se vodiči. Bijeg prema Austriji bio je teži, jer se moralo savladati nepredvidive planine i obvezatno je predviđao vodiča, a samim tim povećavao troškove poduhvata.
Stjepan Brčić (34) iz Šibenika vodio je poštu u selu Šišljavić nedaleko od Karlovca. Supruga Zlata (33) iz Podsuseda (kod Zagreba), pjevala je u crkvenom zboru, sin Boris (8) išao je u školu i pohađao vjeronauk, a drugi sin Delano (11 mjeseci) tek je prohodao. Kako je Stjepan Brčić bio stalno maltretiran od rukovodioca pošte u Karlovcu, te praćen i ispitivan od udbaša, šefa mjesnog ureda, podnio je molbu za iseljenje u Ameriku k rodbini. Kako je molba odbijena, Brčić daje ostavku na radno mjesto u pošti. U nemogućnosti pronalaska novog radnog mjesta odlučuje se na bijeg preko granice. u Sloveniji pronalazi osobu koja za cijelu obitelj za prljelaz granice traži 80.000 dinara.
Bio je četvrtak 28./29.listopada 1959. kada se obitelj Brčić s još jednim bjeguncem (Dolecki) i vodičem (Vladimir Bersan) upustila u avanturu prijelaza Karavanki preko Loiblpassa u Austriji. Strmim stazarma penjali su se do 1500 metara nadmorske visine u relativno povoljnim vremenskim uvjetima. No, tijekom noći zapuhao je ledeni alpski vjetar. Teško podnoseći studen, osobito djeca koju su nosili odrasli, bili su prisiljeni potražiti zaklon do jutra očekujući bolje uvjete.
Cesta i prvi kratki tunel preko i kroz planinu Loibl
Janez Vajkard Valvasor, gravura iz 1679. godine
U zoru je počeo padati ledeni snijeg koji je vidljivost smanjio na minimum. Vukući i noseći djecu na leđima iznemogli i napušteni od drugog izbjeglice i vodiča, obitelj Brčić nastavila je dalje sama. Zbog slabe vidljivosti otac se sa starijim sinom odvojio od majke s mladim djetetom. Bili su izgublieni u surovoj divljini planine. Majka s malim Delanom tek je kasno poslijepodne zadnjim snagama doteturala do kuće seljaka u St. Leonhardu kada je ustanovljeno da je mali Delano mrtav.
Tek kasno navečer iscrpljena majka smogla je snage obavijestiti ukućane o ostatku obitelji. Mjesni oružnik i mještanin iz sela uputili su se u planinu u potragu za izgubljenim bjeguncima. Pronašli su ih promrzle i na izmaku snaga u jednoj kolibi zahvaljujudi plaču sina Borisa.
Došavši u st. Leonhard možemo samo zamisliti tužan susret supružnika. Starijeg dječaka odmah su uputili u bolnicu, ali je umro na putu. U subotu 31. listopada na mjesnom groblju u St. Leonhardu uz brojno prisustvo mještana pokopani su Boris i Delano Brčić. O tragičnoj sudbini obitelji Brčić javnost je obavijestio Zapadni tisak.
U povodu Svjetskog dana izbjeglica 1959./60. austrijska pošta izdala je jubilarnu marku, kojoj je kao motiv poslužio tragičan bijeg hrvatske obitelji Brčić iz Jugoslavije u Austriju, iako na marci to nije naznačeno. Marka je puštena u promet 7. travnja 1960. i u katalogu MICHEL je zavedena pod rednim brojem 1074, nacrta A.Pilch i R.Toth koji prikazuje bračni par s djetetom u bijegu , žuto-plavo-zelene boje, zupčanja 131/4: 141/2 u kamenotisku, vrijednosti tri austrijska šilinga.
Romeo Visković
Mauricij Frka Petešić
Ivo Visković
Izvor: Zadarski filatelist
