Marku čine različiti elementi

Poštanska marka se sastoji od mnogo različitih elemenata: papira i tinte, ljepila ili gume, perforacije i još mnogo toga. Kolekcionari pomno gledaju na sve ove elemente, kada proučavaju marke ili kad uzimaju u obzir dodavanje žiga u svoju kolekciju.

Neke marke možda neće imati sve ove karakteristike, ali većina njih, kao što možete očekivati, ima mnoge međusobno povezane komponente.

Kako tehnologija mijenja način na koji su marke napravljene, kolekcionari primjećuju da se također mijenjaju poznate komponente poštanskih maraka.

Dizajn 

Bez obzira na to je li netko sakupljač maraka ili putovalih pisama, dizajn marke je često prva stvar koju kolekcionari primijete. Dizajn može biti u rasponu od razrađenog i okićenog prema jednostavnom do potpuno običnog.

U većini slučajeva poštanske uprave pokušavaju napraviti svoje marke atraktivnima, budući da dizajn marke obično daje uvid u kulturu određene nacije i povijest.

Kolekcionari dizajn poštanske marke opažaju na drugačiji način od nekolekcionara. Tipični filatelist gradi svoju kolekciju više na temelju elemenata dizajna nego na temelju države izdavanja marke.

Marke prikazane na slici pokazuju različite gljive 
Kolekcionar može koristiti ove marke za početak kolekcije vezane uz tematiku gljiva na markama.

Tinta

Tinta korištena za stvaranje dizajna je samo jedan element u procesu tiskanja maraka. Dizajn marke može koristiti tintu od samo jedne boje, kao što su crvena trokutasta marka 32 ¢ sa prikazanom kočijom ili 32 ¢ plava trokutasta marka koja prikazuje Clipper (izdane za izložbu maraka Pacific 97).

Kod tiskanja višebojnih marki koristi se čak pet ili šest različitih boja tinte. Kolekcionari često primijete odstupanja u boji tinte na raznim markama iste naklade. Jednobojna marka koja je u osnovi trešnja crvene boje, na nekom drugom primjerku može biti u ružičastoj ili tamnocrvenoj boji.

Raznovrsnosti su najčešće na konačnim markama koje su tiskane u velikoj nakladi u više navrata te su potom stavljene u prodaju na neodređeno vrijeme. Iako formula boje obično ostaje konstantna, kolekcionari ponekad primjete neznatne promjene u boji kada prođu mjeseci između prvog i slijedećeg tiskanja marke.

Varijacije tiskarskih ploča mogu proizvesti boje koje djeluju svjetlije ili tamnije.
Tiskara ili poštanski ured mogu odlučiti o namjernoj promjeni boje tinte. Slučajno dodavanje različitih boja u bačvu sa tintom može uprljati tintu, mijenjajući njezinu boju. Čak i promjena vrste papira može utjecati na izgled boje tinte.
Boja na šarenim markama istog dizajna može se razlikovati od jedne do druge marke ovisno o usklađivanju boja tijekom ispisa. Kada se kombiniraju žuta i plava boja kako bi marku činile zelenom, ta zelena boja mogla bi izgledati više žutom na jednoj ili više plavom na drugoj marki.

Također je dobro poznato da svjetlost također utječe na intenzitet boja na poštanskim markama. Za očuvanje boje, marke ne bi trebalo izlagati izvorima svjetlosti bilo koje vrste na dulje vrijeme.
Neke velike pogreške u boji postale su klasični rariteti, a kolekcionari su otkrili i neke zanimljive vrste boja na modernim markama. Neke druge razlike u tinti i boji su jednostavno rezultat uobičajene varijacije u tisku.

Papir 

Fizičke karakteristike papira koji se koristi za tiskanje marka dokumentirane su za mnoge rane marke iz raznih zemalja. Kolekcionari razlikuju različite vrste papira: papir različite debljine i boje te mekan i tvrdi papir. Sigurnosne značajke koje se odnose na papir mogu se smatrati dijelom fizičkih karakteristika papira, posebno kada se te značajke dodaju tijekom proizvodnje papira, kao što je dodavanje svjetlećih oznaka koje služe kao okidač zaustavljanja strojeva.

Svilene niti dodane papiru stvaraju vrstu poznatu kao svileni papir, dok se tkanina vlakna koristi za stvaranje granitnog papira. U oba slučaja, vlakna su vidljiva na papiru. Posebna karakteristična vrsta papira je papir sa vodenim žigom, što se najjasnije može vidjeti kada se marka umoči u posebnu tekućinu za vodeni žig i stavi u tamnu ladicu. Vodeni žig je dizajn ili natpis koji je utisnut tijekom proizvodnje papira.

marka namočena u tekućinu za vodeni žig  
Dizajn vodenog žiga pojavljuje se na poleđini marke

Različiti oblici vodenog žiga mogu se prinaći u filatelističkim katalozima. Neke marke koje inače izgledaju identično mogu znatno varirati u vrijednosti ovisno o dizajnu vodenog žiga. Međutim, nemaju sve marke vodeni žig. Zapravo, većina poštanskih maraka izdanih nakon 1917. nemaju vodenih žigova.

Perforacija

Kako bi se marke jedna od druge lako i jednostavno odvojile, na papiru se radi perforacija odnosno u ravnim redovima se buše male rupice.

peforacija okružuje 30 penny Guernsey marku

Perforacije se razlikuju po veličini i udaljenosti između rupa. Poštanske marke koje imaju ravne rubove na jednoj ili više strana (a ne perforacije)  mogu ponekad biti identificirane kao cilindrična marka.
Kada je marka odvojena iz arka, pokidani rubovi peforacije stvaraju male točke diljem marke, takozvano nazubljenje.

Proizvodnja samoljepljivih maraka dramatično se povećla tijekom posljednjih nekoliko godina, a ta promjena utječe i na perforaciju marke. Umjesto perforacije većina samoljepivih maraka ima rubove valovitog oblika koji, kada se odvoje od papirnate podloge, nalikuju perforaciji zuba tradicionalnih maraka.

dva primjerka marke 32 ¢ Iowa iz 1996. godine
 Marka (lijevo) iz perforiranog arka i samoljepljiva marka (desno) sa rezanim rubovima

Pomnim pregledom je moguće razlikovati nazubljenja na preforaciji marke od čisto odrezanih valovitih linija koji određuju samoljepljivu marku.

Guma 

Tradicionalne marke su proizvedene sa gumom (ljepilom) na stražnjoj strani koja zahtijeva vlagu kako bi se aktivirala. U manje slučajeva su marke namjerno proizvedene bez gume. Takve marke mogu biti posebno tiskanje vanrednih izdanja. Na nekim se markama dodaju posebne brazde, takozvani gumeni prekidači, kako bi se smanjilo uvijanje maraka uzrokovano vlagom.

Neke suvremene marke imaju gumu različitih sorti koje je moguće razlikovati i površnim pregledom. Samoljepljive marake s druge strane čine studiju guma izazovom, budući da će se samoljepljiva marka zaljepiti za gotovo svaku podlogu nakon što ju se odvoji od njezine papirnate podloge.

Postoji mnogo više područja studija za kolekcionare maraka, ali nekoliko ovdje opisanih je očito dovoljno da zaokupi legiju kolekcionara na dulje vrijeme.

Stručni kolekcionari često u dubinu proučavaju jednu karakteristiku marke kako bi saznali što više o jednom jedinom aspektu proizvodnje maraka.

Izvor: Linn's Stamp